Hebrejskom i jidišu - u čemu je razlika? Hebrejskom i jidišu alfabeta

Neiskusno uho ruski ljudskih hebrejskom i jidišu - izmjenjivim, moglo bi se reći, čak i sinonime. Ali da li je i šta je razlika? Hebrejskom i jidišu - dva jezika govori Jevreja, ali se razlikuju jedni od drugih i starosti i porijeklu, te korištenje sfera, i mnogi drugi. Ovaj članak se fokusira na glavne razlike između dva lingvističkih sistema. Ali prvo morate dati opći opis oba jezika.

hebrejski porijekla

To je stvarno jedan od najstarijih jezika čovječanstva. Spada u semitske grupe. U odnosu na svoje korijene ne postoji konsenzus među istoričarima. Neki tvrde da je odvojen od jezika sjeverozapadne pod-grane semitske grupe, koja se upišu Ugaritic, Kanaanaca i aramejski, i postala nezavisna XIII vijek pne Naziv "semitski" dolazi od imena Šem - potomak drevne Noah, a od kojih je bilo ljudi, razgovara sa gore navedenim jezicima. Ali ovo je samo hipoteza, jer je jasan dokaz da su ti jezici su nekada jedan cijeli, br. Naprotiv, u skladu s očuvanom antičkom pisane spomenike, ovih jezika se vide kao holistički i potpuno formirana, a ne u fazi razvoja.

Hebrejski - prvi jezik čovječanstva?

Ako vjerujemo svete hebrejski Pisma, drevni hebrejski na oblik i morao sam razgovarati Šem, Noa i njegov otac, pa čak i prva osoba na Zemlji - Adam. Zašto? Budući da je konfuzija jezika bila kazna za neposlušnost stanovnicima drevnog Babilona, a kako su među pobunjenicima Šem i njegovi potomci, slijedi da je njihov jezik nije promijenjen i dalje postoje do prvog Jevrej - Abraham.

Jidiš - jezik koji se ne mogu pohvaliti tako godinama, on je relativno nedavno pojavio.

Najraniji pisani dokumenti

Naravno, hebrejskom svojoj dugoj istoriji, prošao je kroz promjene. Na primjer, dio Biblije, koji se zove Stari zavet, uglavnom je napisan u obliku hebrejskog jezika u periodu od XV V vijek pne I to je osnovni dokument za proučavanje originalni hebrejski oblik. Pronađeno hiljade rukopisa i fragmenata, preko kojih možete pratiti izmjene u pisanom obliku pisma.

Nebiblijska kao pisani spomenici na isti period relativno malo. Među njima Gezersky kalendarska mjeseca i opis rad u poljoprivredi (X vijek pne), samarižanin potsherds VIII vijeka pne a isto od Lachish se odnose na BC VI stoljeća, kao i vremena Siloam natpis Ezekija.

možete naučiti iz ovih istorijskih dokumenata o semantičkih sistema i gramatičke strukture jezika tog vremena, njegov razvoj u tom periodu. Također je moguće pronaći da je određeni broj riječi pozajmljen od akadskom, aramejski i arapski, su također uključeni u hebrejskom jeziku.

Jidiš ne pohvaliti takvih drevnih dokumenata, kao što je stoljećima nije postojala. mnogo kasnije on pojavio.

Hebrejski: dalji razvoj

Sve ovo vrijeme hebrejski koristi za govorni i pisani jezik. To je bio jedini jezik svakodnevne komunikacije.

Ali situacija počela da se mijenja u II vijeku pne Hebrejski prestao biti govorni jezik. Sada se koristi samo za obožavanje. Ali, uprkos tome, on je ostao i dalje, iako je prošao neke promjene. Važnu ulogu u ovom igrao pisari Starog zavjeta tekst koji se zove Masoretes.

Činjenica da je hebrejski jezik postoji jedna zanimljiva karakteristika: hebrejske riječi su pisani sa samo jednim suglasnika i samoglasnika se ubacuju čak i kada je proces čitanja. Ali na kraju, kada je hebrejski postao iz domaćinstva, i, prema tome, jevrejski govor zvučao sve manje i manje, nove generacije su zaboravili kako se izgovara neke reči, jer sumnjam, ono što je potrebno dodati samoglasnika. A ovi Masoretes izmislio sistem samoglasnika - vokal simboli na zvuk riječi nije izgubljen zauvijek. To je način na koji hebrejski uspeo da preživi do našeg vremena. Iako je kao obrazovanje gotovo nikada ne koristi sve do početka XX stoljeća. To je bio jezik obožavanja, književnosti, novinarstva.

Gledajući u budućnost, možemo reći da je početkom prošlog stoljeća kao kolokvijalni naziv koristi jidiš - jezik evropskih Jevreja.

Ali uz oživljavanje države Izrael 1948. godine, hebrejski je službeni jezik države. Bilo je pokret koji podržava uvođenje hebrejski u svim sferama života. Ali glavni cilj je bio da se vrati na originalnom jeziku u govornom jeziku. I to je došlo čudo. Jezik koji je bio knjiški tokom 18. stoljeća, opet zvuči na ulicama, u trgovinama, u školi lekcije.

hebrejskog alfabeta

Zanimljivo je da je hebrejsko slovo trg služio kao osnova za pisanje oba jezika govori u ovom članku. Ali ono što je razlika? Hebrejskom i jidišu stvarno imaju isti skup slova. Moderni pravopisa je fiksna nakon vavilonskog ropstva (VI vek pne). Pisma naći kvadrat pisanja. U nastavku je alfabet sa samoglasnika. Slova su raspoređeni na evropskom modelu - s lijeva na desno. Desnoj strani nalazi samoglasnik.

I jidiš i hebrejski alfabet koji se sastoji od 22 slova i pozvao suglasnik, (jer ta pisma predstavljaju samo suglasnike), nema odvojene slova za samoglasnike. Ali u hebrejskom samoglasnici se ponekad dodaju radi lakšeg čitanja, o kojima je ranije spomenuto. To se uglavnom odnosi na djecu ili vjerske literature. U jidiš istom vokalizaciju ne. Ovo je jedna od glavnih razlika prilikom pisanja pisama. Ovdje je primjer abecede u jidiš, gdje su pisma raspoređeni s desna na lijevo.

jidiš porijekla

Ovaj jezik može smatrati mladih u odnosu na svoje susjede. Nastao u XX-XIV stoljeća u istočnoj i srednjoj Evropi. Baziran je došao leksikon Visoki njemački dijalekata, i tokom vremena - i modernog njemačkog jezika. Otprilike jedna petina vokabular - isti hebrejski, a još 15% od riječi bile slovenskog porijekla. U jednostavnim riječima, jidiš - to je amalgam semitskog, germanskih i slovenskih lingvističkih sistema. Ali jidiš abeceda se ne razlikuje od hebrejskog.

Većina reči imaju njemački korijene, također nudi izgrađen korištenjem njemačkog jezika. Jidiš riječi fonetski doživljavaju kao dijalekt njemačkog jezika. Nije iznenađujuće, prvi jidiš žargon uzeti u obzir, a ne bi trebalo da se vidi kao poseban jezik, pa čak i dijalekt.

Jidiš proliferacija područje

On, naravno, nije širok kao da od svog konkurenta - hebrejski. Jidiš rekavši Jevreji samo u Evropi. U drugim dijelovima svijeta se ne koristi.

Uprkos činjenici da je u evropskim zemljama se govori više od 11 milijuna ljudi, zvanično, u nekim za koje je priznat kao kompletan jezik tek početkom XX stoljeća. Na primjer, na ruke Bjeloruski SSR, natpis "Radnici svih zemalja, ujedinite se!" To je napisano u bjeloruski, ruski, poljski i jidiš. Također, to je on, a ne hebrejski smatran je jednim od službenih jezika ukrajinske SSR u 1917.

Ali tokom vremena, hebrejski mu vozio van upotrebe zbog određenih faktora. Što je doprinelo ovo? Prvo, službeni jezik Izrael najavio hebrejski; drugi, većina Jevreja govorio jidiš su istrebljeni tokom Drugog svjetskog rata, na trećem mjestu, to je hebrejski je jezik Jevreja koji žive u Obećanoj zemlji.

razlike

Dakle, na osnovu svih gore činjenice u vezi ova dva jezika, u čemu je razlika? Hebrejskom i jidišu su neke osnovne razlike. Evo ih:

• Hebrejski do nekoliko hiljada godina stariji od jidiš.
• Hebrejski odnosi isključivo na semitske jezike, i osnova jidiš, osim semitski, tu je i njemački, i slovenskih korijena.
• Tekst u jidiš napisan bez samoglasnika.
• Hebrejski je mnogo češći.

Aboridžina medija, obrazovan i on i drugi jezik može bolje objasniti razliku. Hebrejskom i jidišu imaju mnogo toga zajedničkog, ali glavna razlika je vjerovatno nije u vokabularu ili gramatike, i ciljevima upotrebe. To je ono što postoji poslovica među Jevrejima Evrope prije 100 godina o tome ", Bog kaže u jidiš u svakodnevnom životu, i na hebrejskom -. U subotu" Zatim, hebrejski je jezik samo za vjerske stvari, a svi govorili jidiš. Pa, sada se situacija promijenila u upravo suprotno.