"Glad nije moja tetka": književni analogije i svakodnevni značenje izraza

Neki ljudi su sretni s rodbinom, a neko nije tako. Te sreće da se razumije aforizam naroda "glad nije moja tetka." Ljudi koji nisu upoznati sa dobrim odnosima sa svojom porodicom, a ne shvataju dubinu poslovice, razmatramo. U svakom slučaju, za one koji i za druge ćemo provesti malo istraživanje. U njemu ćemo otkriti značenje i važnost dobre komunikacije sa rodbinom gladi.

Knut Hamsun, "Glad"

Glad - stanje strašno, ako je on izoštrava čovjek dovoljno dugo. Da se ne bi od gladi, ljudi kradu, a ponekad i ubijeni. Osoba mora da jede tri obroka dnevno, ili barem najmanje dva puta. Neki upravljati jesti jednom dnevno, ali to je kada to okolnosti prisiliti.

Literature daje živopisne primjere činjenice da glad nije moja tetka. Prije svega, ovo je roman Knut Hamsun je "Glad". Finale romana brzo izbrisani iz memorije, ali radionica osoba opisuje, koji nije jeo za više od jednog dana, ostani sa čitačem zauvijek.

Najzanimljivija stvar je da Hamsun karakter - novinar. On treba da piše da jede, ali on ne može stvoriti jedan članak, jer je gladan. Merge slova. Grčevi i bol u trbuhu ometati moj rad. Hamsun se zove "norveški Dostojevskog," jer sa predivnim psihološko preciznost, graniči na pedantnost, piše kroz iskušenja heroja. Čovjek u klasičnom romanu bi se složio bez razmišljanja da glad nije moja tetka.

Charles Bukowski

Tvorac autobiografskom romanu Charlz Bukovski, takođe, nije znao šta glad, a ne rekla-kazala, jer je junak većine njegovih romana, Henry Chinaski, stalno gladni, ali čim se pojavio novac, onda su odmah ući u obližnjem baru. Ipak, Beech (milošte poznat kao osnivač "prljavog realizma" prijatelji), tvrdi u svojim radovima sa dva konvencionalne istine: prvo, umjetnik mora biti gladni cijelo vrijeme da napravimo nešto neuobičajeno; drugo, "puna trbuh učenja gluvih". Odgovarajući na oba argumenti su u pravu, on zaključuje: a) Glad nije moja tetka; b) osoba radi bolje kada on će pojesti dobar dio kuhani krumpir sa mesom ili kobasicama.

Sergei Dovlatov

Nedaleko iza stranih autora i Sergej Dovlatov. Negdje u prostranstvu svog nije previše impresivno, ali pjenušava proza je izgubio sliku gladnih novinara koji je sjedio u parku, tražim čeznutljivo na plutajuće labudovi u ribnjaku i pokušali o tome kako da ih bolje uhvatiti.

Ali, sve se dobro svrši: junak upoznaje bogatog sredovečnog dama, koja brine o svojim zalihama hrane. Reci: "Alphonse!" A šta da radim, rekavši "Glad nije moja tetka", govori istinu.

Usput, Dovlatov tvrdi u notebooke da je ova priča bila pravi arhetip i sve je upravo onako kako je opisano. Ipak, obećali smo da ti kažem porodice i glad, tako da krediti direktno na lingvističke interpretacije.

Rodbina i glad

Kaže "Glad nije moja tetka", to znači da osoba ima dobre porodice, i oni bi uvijek hrane i milovanje, ako je to potrebno. Ono što se može reći o gladi - on je nemilosrdan i nemilosrdno muči čovjeka, sve dok on ne smije zadovoljiti njihove utrobe. Ovo pozitivnu sliku mora da je tamo, gdje bi izreka je otišao. Situacija je prijatan da osoba ima rođake koji mu neće dati ponor s razlogom.

Sada, kada je osoba koje su obuhvaćene takmičarski duh i pohlepa, sve odnose lete u pakao. "Čovjek je vuk," - kaže Roman kadulje i bio je potpuno u pravu. Navodno, u starom Rimu je ekipa odnosa među ljudima nije previše prijatan.

Drugim riječima, mi smo vrlo sretni za one koji jedu, gdje da idem. Uz svaki red kapitalizma (posebno u Rusiji) ljudi brzo dehumanizovanog i individualizirane. Komunikacija između ljudi prekinuti. Ljudi se pretvaraju u ostrva u okeanu života, pluta u sebi. Gledajući takav sumornu sliku, nisam mogao da ne misli: šta će se desiti ako se iznenada nestati iz svijeta tetke, ujaci, roditelji? Ko će gladni lutalica?