ZakonKrivično pravo

Faze kriminala

Faze izvršenja krivičnog dela su samo određene faze u primeni objektivne strane krivičnog dela.

U Krivičnom zakonu takve faze su naznačene tri. Radi se o pripremi za zločin, pokušavajući da ga izvrši, ali io zločinu koji je završen.

Podizanje zločina

Odmah je vredno naglasiti da zločin ne može proći kroz sve ove faze. Krivični zakon priznaje da je završen samo akt koji sadrži apsolutno sve, bez ikakvog izuzetka, glavne karakteristike koje moraju sadržavati prekršaj. Vreme završetka zavisi samo od specifičnog sastava.

Podsjetimo da je sastav krivičnog djela formalni ili materijalan. U prvom slučaju, priznata je kao završena u trenutku kada je akt stvorio neposrednu opasnost od povrede, u drugom slučaju će se akt priznati kao završen kada se pojave posledice (društveno opasne).

Detekcija namjere ne treba mešati sa sastavom zločina, jer to nije sam čin, već samo želja da se to učini.

Faze izvršenja zločina nisu za ništa, jer oni pomažu u razlikovanju djela. Takođe je vredno napomenuti da njihovi stepeni javne opasnosti nisu isti. Niko neće raspravljati s činjenicom da nezavršeni zločin nije isti kao onaj koji je gotovo. Razlika između njih je stvarno sjajna. Razne faze izvršenja krivičnog dela podrazumijevaju različitu kaznu, čija ozbiljnost u velikoj mjeri zavisi od toga u kojoj fazi je prekinuta aktivnost predmeta zločina . Da razmotrimo sve detaljnije.

Faze kriminala

Prva faza, naravno, priprema je. U ovom slučaju, to je namerna aktivnost koja ima za cilj stvaranje, pronalaženje ili prilagođavanje alata ili bilo kojih načina izvršenja zločina, tražeći saučesnika i tako dalje. O pripremi za krivično delo moguće je govoriti samo u slučaju da sam zločin nije bio počinjen za one okolnosti koje nisu zavisile od njegovog predmeta.

Kao što je već rečeno, u ovoj fazi osoba traži načine da izvrši počinjeni zločin, ljude koji bi mogli pomoći njemu, instrumente njegove komisije i tako dalje. Važan znak objektivne strane u ovom slučaju je prekid akcije i neuspeh da se ispune okolnosti zasnovane iz razloga izvan kontrole subjekta.

Ovdje na objektu djela u pitanju nema nikakvog efekta.

Zatim se pokuša izvršiti zločin. To se odnosi na namerno neaktivnost ili postupke osobe koja je upućena na izvršenje zločina. U ovom slučaju krivično delo ne bi trebalo dovesti do okončanja okolnostima koje ne zavise od predmeta.

Pokušaj je aktivnost koja ima za cilj izvršenje zločina. U ovom slučaju, uticaj na objekat je ili postoji stvarna opasnost od takvog uticaja.

Naravno, koncept subjekta ne treba sprovesti. Neposredna namjera je najvažniji znak subjektivne strane, indirektna namera ili nehata se ne uzima u obzir.

Poslednja faza je završeni zločin. Krivac u ovom slučaju mora biti počinio sve one radnje koje je planirao da izvrši, ali iz nekih objektivnih razloga krivični rezultat i dalje nije došao. Nedovršeni zločin se shvata kao situacija u kojoj osoba ne izvršava sve radnje koje smatra neophodnim za izvršenje kriminalne namjere.

Takođe, pokušaj je napravljen sredstvima neprikladnim i pokušajem nekog objekta koji nije pogodan.

Similar articles

 

 

 

 

Trending Now

 

 

 

 

Newest

Copyright © 2018 bs.delachieve.com. Theme powered by WordPress.