SamopodobnostPsihologija

Medičnost je norma ili društveno zlo?

Genije ili čak samo talentovana osoba mora da se rodi. Šta god da kažu o potrebi za tvrdim i napornim radom (inače, mi to uopšte ne negiramo), bez talenta i sposobnosti, bez psihofiziološke predispozicije kreativnosti za postizanje značajnih rezultata Teško. Ali zašto ljudi kažu sa takvim prezira da je neko "osrednji"? Ovo se može čuti u školi, na univerzitetu iu bilo kom kolektivu. Nervozno zavidimo talentovane, uspješne. A mi brinemo one koji - kako nam se čini - ne ističu.

Šta je posredništvo? Da li je to norma ili odstupanje? Hajde da razmislimo o samom značenju reči, njena etimologija (unutrašnja forma) često pomaže razumevanju suštine koncepta. Medičnost je ono što je između ekstremnih tačaka. Teoretski - između plus i minus. Pa zašto je ovo loše? Da li društvo ne odobrava poštovanje "zlatne sredine"? Međutim, ako je, na primer, skala Mi ćemo mapirati intelekt u obliku koordinatnog sistema, gde je plus genije, a ekstremni minus je njegovo potpuno odsustvo (od oligofrenije do anencefalije), onda postaje jasno da je prosek nula. Polazna tačka, ništa. Ne želim nikome biti nula. Kao što niko ne želi da se smatra posrednim, besmislenim i nesposobnim za bilo šta. Zar ovo nije naša neslaganja prema ovom konceptu?

Ekstremni posrednost mišljenja je nesposobnost, nespremnost ili nesposobnost da prevaziđu standarde, uspostavljene dogme, stereotipe. Kreativni pristup, u principu, oduvek je bio pokretač napretka i razvoja. Međutim, tek nedavno su sociolozi i psiholozi postavili problem "posrednosti kao društvene opasnosti". Da li je to fenomen uočljiv? Kako je to opasno?

Na kraju krajeva, tradicionalno, ljudi su bili oprezni prema onima koji u bilo kom smeru odstupaju od opšte prihvaćene "norme". Geniusi su često bili izbačeni, ekscentrični, otpadnici. Baš kao i mentalno hendikepirani ljudi, iako im je to bilo veće Zadovoljstvo. Ali u poslednjim decenijama, aktivno se kultivišu takvi koncepti i osobine ličnosti, kao što su neordinarnost, nekonvencionalnost, kreativnost. Ovo radi psihologija, pedagogija i druge nauke koje proučavaju čoveka. Šta je opasnost od posrednosti? Na kraju krajeva, najviše standardno rešenje zadataka i postavljenih problema ne može se smatrati greškom. Kao što kreativnost ne može biti sam po sebi. Čini se da se mediocitet smatra nepoželjnim i opasnim, pre svega zbog sklonosti konformizmu. Pratiti gomilu iza stada. Da slepo i bezobzirno ispunimo nečiju volju. S tim je čovečanstvo došlo lice u oči posebno tragično u poslednjih sto godina.

U teoriji, u društvu sa tradicionalnim moralnim principima, sa čvrstim sistemom vrednosti, prosečni ljudi prate ih i prihvataju ih, ako samo zato što to svi to rade. A u tome nema ničega. Još jedna stvar je da, ako nema takvih osnova, ako je diktatura ili anarhija jaka, nemogućnost izdvajanja iz gomile i želja za slepo podnošenje može biti opasno upravo zbog njihovog masovnog karaktera. Mediocitet ne analizira uzroke pojave, ne sruši se u suštinu. Spaja se sa gomilom zato što je "neophodno" i "uradi sve". Ovo je glavna nevolja. Međutim, da li je srednji potencijal iskorenjen?

Similar articles

 

 

 

 

Trending Now

 

 

 

 

Newest

Copyright © 2018 bs.delachieve.com. Theme powered by WordPress.